U vremenu kada se brojke sabiraju brže nego što se pamte, Novak Đoković je u Atini osvojio svoju 101. ATP titulu — ali ono što je ostalo nije broj. Ostao je trenutak. Pocepani dres. Pogled u daljinu. Telo koje je izdržalo još jednu borbu.
Finale premijernog ATP 250 turnira u Atini, održanog od 4. do 10. novembra 2025, bilo je sve samo ne rutinsko. Protivnik: Lorenzo Musetti, 23-godišnji Italijan, drugi nosilac turnira, koji je prvi set uzeo sa 6:4. Novak je uzvratio sa 6:3, a treći set bio je borba do poslednjeg daha — 7:5, posle tri sata igre. Meč bez dramaturgije, ali pun prisustva.
Na kraju — dres koji više nije izdržao. Pokidan u trenutku koji nije bio trijumfalan, već oslobađajući. Na Instagramu, fotografija tog trenutka: Novak stoji, dres u rukama, bez osmeha, bez poza. Samo prisutan. Ispod — tišina. Nema velikih reči. Samo telo koje je reklo sve.
Ova titula znači da je Đoković sada šampion u 34 različite zemlje. Po broju osvojenih titula, nalazi se odmah iza Rodžera Federera (103) i Džimija Konorsa (109). Ali to nije priča o rangiranju. To je priča o telu koje još zna. O prostoru koji se ne zatvara. O ritmu koji se ne gubi.
„Nevjerovatno. Tri sata fizički veoma zahtjevnog meča. Poštovanje za Lorenza… Ako nastaviš ovako, čeka te svetla budućnost“, rekao je Novak nakon meča. Bez trijumfalizma. Bez poruke. Samo zahvalnost.
Atina je prvi put bila domaćin ATP turnira. Publika je bila glasna, emotivna, prisutna. Novak je to osetio. I uzvratio — ne samo igrom, već gestom. Pocepani dres nije bio kraj. Bio je znak da je sve prošlo kroz telo. Da je borba bila stvarna. Da je titula stigla ne kao trofej, nego kao trenutak.
U tom trenutku, broj 101 nije bio podatak. Bio je dokaz da uspeh ne mora da bude nov, da bi bio važan. Dovoljno je da se dogodi u pravom ritmu. U pravom telu. U pravom trenutku.
Foto: Novak Đoković
