Beograd je sinoć disao u ritmu Grčke. Plava dvorana Sava Centra bila je ispunjena emocijom, uzbuđenjem i belim maramicama koje su se vijorile nad glavama publike – simbolima Mediterana, zajedništva i muzike koja briše granice. U svom prvom nastupu pred beogradskom publikom, Konstantinos Argiros priredio je veče puno strasti, muzike i emocija koje se ne zaboravljaju.
Uvertiru u koncert dao je Mihajlo Veruović Voyage, čiji je nastup bio spoj mladalačke energije i urbanog zvuka. Njegova pojava na sceni odmah je podigla publiku, unoseći u dvoranu ritam i atmosferu velikog događaja. Beograd je već tada počeo da bruji — očekivanje je raslo, svetla su treperila, a publika je spremno dočekala zvezdu večeri.
Kada se Konstantinos pojavio, prostor je eksplodirao od aplauza. Prvi tonovi, snažan glas i harizma kojom zrači ispunili su dvoranu, a hitovi poput Ax Kardia Mou, Ti Me Katastrafeis, Eleftheros i To Kati Parapano smenjivali su se jedan za drugim. Publika je pevala svaku pesmu, mnogi i na grčkom, kao da su ih čekali čitavo leto.
U jednom od najsvetlijih trenutaka večeri, Konstantinos je pozvao Milicu Pavlović na scenu. Njih dvoje su zajedno izveli pesmu Elpida, poznatu u Srbiji kao Praštaj — i u tom trenutku Plava dvorana je disala kao jedno. Svetla su se prigušila, telefoni su zasijali, a glasovi publike spojili su se u zajednički refren. Milica i Konstantinos razmenjivali su poglede i osmehe, a energija između njih bila je iskrena, emotivna i topla — baš onakva kakvu donosi muzika kad je istinita.
Svetlosni efekti, pažljivo osmišljeni aranžmani i vizuelna estetika učinili su da koncert deluje kao filmska scena — more svetla, zlatni odsjaji i ritmovi koji su spajali Atinu i Beograd u jedan puls. Argiros je publici više puta zahvalio na toploj dobrodošlici, dok se energija u dvorani nije smirivala ni nakon poslednje pesme.
Beograd je sinoć zaista bio Mediteran – topao, emotivan i raspevan. Plava dvorana Sava Centra postala je mesto susreta dve kulture, dva jezika i jedne emocije koja je obojila oktobarsku noć. Publika je izlazila nasmejana, sa maramicama u rukama i pesmama na usnama, noseći sa sobom osećaj da je bila deo nečeg posebnog — večeri u kojoj je Beograd disao na grčki način.
Foto: Lazar Smilić